O nama

Istarske Toplice smještene su u Republici Hrvatskoj, u sjeverozapadnom dijelu poluotoka Istre. Udaljene su 35 km od Poreča, 10 km od Buzeta, 40 km od granice s Italijom i 10 km od granice sa Slovenijom. Nalaze se u netaknutoj prirodi izvan gradskog naselja gdje  zelenilo, mir i tišina stvaraju poseban ugođaj za potpuni odmor.

Klima

Klima Istarskih toplica je umjerena i blaga, mediteranskog tipa s povremenom primjesom kontinentalne klime, te je vrlo pogodna kako za liječenje medicinski indiciranih pacijenata, tako i za odmor i rekreaciju tokom čitave godine.

Stijena Gorostas i izvor ljekovite vode Sv. Stjepan

Iznad samih Toplica uzdiže se 85 metara visoka, stijena Gorostas, ispod koje se nalazi izvor ljekovite vode Sv. Stjepan. Poznat je po visoko sumpornoj optimalno radioaktivnoj i toploj vodi punoj minerala (14 vrsta) za koju je znanstveno i u praksi dokazano da pospješuje liječenje kroničnih reumatskih bolesti, dermatoloških bolesti, bolesti gornjih dišnih puteva, ginekoloških bolesti i postoperativnu rehabilitaciju.

Kvaliteta i ljekovitost vode

Prirodna ljekovitost vode izdvaja Istarske Toplice od ostalih europskih termalnih izvora i svrstava ih među prva tri mjesta u Europi po kvaliteti i ljekovitosti vode. Izvor se koristio još u antičko doba. U njegovoj blizini pronađeni su natpisi u kamenu, stari rimski novac i nakit.

Povijest

Prvi pisani dokumenti potječu iz 1650. godine, kada biskup Tomassini opisuje: “U motovunskim šumama izvire topla voda sa sumporom, čiji se potok ulijeva u rijeku Mirnu. Seljaci se peru u toj vodi i time liječe reumatizam i razne bolesti kože.”

Prvu i kompletnu analiza vode napravio je 1858. godine Hanner te zapisao: „Terme Santo Stefano pozvane su da zauzmu vidno mjesto medju termomineralnim vodama, jer su ujedinile sve potrebne ljekovite elemente“. Rezultati ispitivanja jednaki su današnjima. U to su vrijeme Toplice bile poznate pod imenom «Terme Santo Stefano» te su u stručnim i znanstvenim krugovima preporučane kao jedna od boljih voda u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Nakon drugog svjetskog rata, Istarske Toplice rade kao odjel za fizikalnu terapiju i medicinsku rehabilitaciju Medicinskog centra u Puli, a 1970. ulaze u sastav turističkog poduzeća Rivijera iz Poreča. Gradi se suvremeni objekt od 200 ležajeva, povećava terapijska ponuda te pojačano dolaze novi gosti iz Švicarske i Italije.

Legenda o nastanku

"Jen bot je jen mladi potolanski konte ša na lov blizu Svete Lucije i je kontra jenu lipu dikoj. Je pasla ovce i anka prela vunu, a zvala se je Marija. Konte se je namura u Mariju i prašak u bi stila bit mu žena. Marija je bila šćeta dikoj i je govorila: "Ja sam kmetica, ča će meni konte. Oženit ću se za suseda Jakoma ki je bravi kmet". U konta je bila napro namurana kći portulanskog podestata, pak je smiron i posud grdo špotala Mariju da je grišnica i nepoštena. Kad je to čuja Jakomo vaje je zapustija Mariju. Marija je za te ćakule bila napru žalusna i smiron je plakala. Mati ju je taložila, ali ni vejalo. Jen dan se Marija ranpigala na enu velu grotu poli crikve Svetog Stipana i začela je kričat: "Sveti Stipan ja ću z te grote doli skočit. Ko san grišnica i i nepoštena neka umren! Ko san pošena neka voda z grote teče i neka zdravi jude". Dikoj je za spravlje skočila z grote doli. Ostala je živa i zdrava perke ni bila grešnica. Oni bot je z grote takala vće tepla voda ki oš danas zdravi jude."

Danas

Danas, su Istarske Toplice u privatnom vlasništvu te imaju status lječilišta u kojem se osim primjene prirodnih ljekovitih činitelja, vode i fanga, provode i sve ostale procedure fizikalne terapije pod stručnim specijalističkim nadzorom. S mnoštvo domaćih i stranih gostiju iz cijele Europe i šire, koji dolaze na terapije i odmor, želeći maksimalno iskoristiti blagodati ljekovite vode.